Sedam tisuća ljubitelja knjige i čitanja

„Ljudi vole čuti ekstremne ili egzotične priče“ – rekao je nagrađivani portugalski književnik mlađe srednje generacije José Luis Peixoto, koji tematizira svoje rodno selo Galveias kao središte svijeta i Sjevernu Koreju kao zemlju „u kojoj se ljudi ne izdvajaju međusobno“, poznat hrvatskoj publici i s prošlogodišnjega Festivala europske kratke priče, koji upravo radi na romanu s četrnaest tisuća karaktera, na tribini Razotkrivanje u okviru Festivala svjetske književnosti u djelomice ispunjenoj dvorani kina Europa 7. rujna. (Njegov su roman Cemitério de Pianos proglasili najboljom stranom knjigom objavljenom u Španjolskoj /Nagrada Cálamo Otra Mirada/. U Hrvatskoj su mu Edicije Božičević objavile dva naslova, Knjigu u prijevodu Tatjane Tarbuk, koja je u Portugalu doživjela devet izdanja i u brojnim ga prijevodima proslavila kao jednoga od najčitanijih svjetskih autora toga naraštaja, i roman Galveias u prijevodu Josipa Ivanovića i Elene Pančevski za koji je dobio Oceanos, tzv. portugalski Booker, za najbolju knjigu objavljenu na portugalskom jeziku.)

Nagrađivana poljska književnica Olga Tokarczuk i direktor Festivala Seid Serdarević / Snimio Davor Višnjić / PIXSELL

To se pokazalo točnim i u nizu događanja i susreta s autorima na ovogodišnjem, programom i izvrsnim autorima i gostima bogatom, šestom FSK-u od 2. do 8. rujna u Zagrebu i u Splitu, koji postupno postaje poznat u Europi i u cijelom svijetu pod organizacijskom kapom zaprešićke Frakture. Premda posjećenost programa nije uvijek bila najveća, prevladale su popunjene ili nešto manje ispunjene dvorane, intrigantni gosti, većinom dobri voditelji, mahom književnici, prevoditelji, novinari, urednici, i unatoč svemu veliko zanimanje za književnost i za čitanje danas i u Hrvatskoj. Organizatori misle da je povećan interes bio uvjetovan i uvođenjem marketinške novine, tj. ulaznica vaučera za programe u 21 sat, koje/koji su umanjivali cijenu kupljene knjige za iznos kupljene karte, ali publiku je prije svega privukla dobra knjiška, književna i spisateljska priča te autori raspoloženi za duge i angažirane razgovore, uz veliku medijsku potporu i pokroviteljstvo niza ustanova, institucija, novina, medija i portala. U Zagrebu se program, sastavljen od književnih, glazbenih, izložbenih i filmskih događanja, odvijao na nekoliko lokacija u središtu grada: u velikoj dvorani, dvorani Müller i u predvorju kina Europa, u Kulturnom centru u Mesničkoj, u Studiju Moderne galerije Josip Račić i u Kulturno informativnom centru, a pretpostavlja se da je posjećenost cjelokupnoga Festivala u Zagrebu dosegnula više od šest tisuća ljudi, koji su mogli slušati i vidjeti goste sa čak pet kontinenata.

Suvremen pristup

Prema mišljenju publike i kritike dosad programski najjači, FSK otvoren je susretom s Olgom Tokarczuk, poljskom dobitnicom prestižne nagrade Man Booker International, u dvorani simbolična imena Europa s oko pet stotina gledatelja, koja je govorila i o svojoj najvažnijoj knjizi, monumentalnom romanu Knjige Jakubove, koja je objavljena u izvrsnom prijevodu na hrvatski Mladena Martića (u izdanju Frakture). Nominirana je i za alternativnu Nobelovu nagradu za književnost. Razgovor je vodio programski direktor festivala Seid Serdarević. Knjige Jakubove vode čitatelje u Poljsku 18. stoljeća. Ta se svjetski poznata književnica osvrnula i na svoju osobnu priču u tom povijesnom romanu što se rasprostire na tisuću stranica, na (vlastitu) traumu koja se prenosi s naraštaja na naraštaj, ali i na granice, na ono što su one bile nekada i što su danas, na multikulturalizam, fenomen koji je postojao i u 18. stoljeću, na traženje suvremenosti u povijesnome.

Cjelokupan je program FSK-a bio strukturiran u nekoliko segmenata, programskih blokova i potprograma: jednako su posjećeni bili Razotkrivanja, komparatistički Dvostruki portreti i okrugli stolovi posvećeni pitanjima prava na priču i kulture moći u kontekstu afere #metoo (zbog spriječenosti sudionika otkazan je bio razgovor o pitanjima granica slobode na tribini Satira–sloboda–cenzura) i razgovor o generaciji milenijalaca i njihovim mogućnostima u suvremenom svijetu i okrugli stol Riječ i svijet u organizaciji hrvatskog PEN-a. Na tim su se događanjima predstavljale knjige i još više njihovi autori, a uz brojne moderatore i voditelje te, ponekad, uz živu reakciju publike i nekoliko čitateljskih pitanja na kraju razgovora. Velika dvorana kina Europa ugostila je i tradicionalne Književne matineje na kojima su se srednjoškolci susreli s hrvatskim autorima Damirom Karakašom, Julijanom Matanović i Koranom Serdarević.

Festival je pred velikom dvoranom kina Europa, u znaku spektakla i showa, zatvorio enfant terrible francuske književnosti Frédéric Beigbeder (takvu tipu senzacionalističkoga razgovora toga književnika, televizijskoga voditelja, novinara, filmskoga redatelja, glumca... ipak nije bio naklonjen dio publike, koji je napuštao dvoranu tijekom razgovora). Završno slavlje umjetnosti dogodilo se na samu kraju FSK-a, na koncertu Sleepyheadsa u subotnjoj noći.

Na događanjima u Zagrebu koje smo posjetili (osamdeset posto programa) primijetili smo da većina svjetskih književnika ipak poznaje i hrvatsku književnost, a neki i hrvatski jezik, i da nas poštuju i više od nas samih.

U Splitu se književni program FSK-a odvijao u Gradskoj knjižnici Marka Marulića, a već treću godinu zaredom prosjek je posjetitelja na gostovanjima stranih autora stotinjak po večeri, a na večerima s razvikanijim svjetskim autorima i s omiljenim hrvatskim autorima i do stotinu i pedeset. Skupa s filmskim dijelom u Kinoteci Zlatna vrata program je popratilo tisuću posjetitelja, dakle na Festivalu svjetske književnosti ukupno je bilo impozantnih sedam tisuća posjetitelja. Gosti iz Italije, Njemačke, Francuske, Španjolske, Meksika i Brazila bili su oduševljeni splitskom arhitekturom, mediteranskim ugođajem i srdačnom publikom.

Čitanje kao javna potreba
nije nestalo

Možemo se složiti s mišljenjem da je Festival svjetske književnosti ponovno potvrdio da je „kulturni događaj koji ne podcjenjujući posjetitelje, u današnjem konzumerističkom vremenu sve kraćih i bržih informacija, uz izvrsnu organizaciju i entuzijastične volontere nudi sporiji, kvalitetan književno-kulturni sadržaj, a ipak uspijeva okupiti publiku od učenika do umirovljenika, podcrtavajući da čitanje kao javna potreba kod nas nije nestalo. Svatko od gostiju Festivala svjetske književnosti došao je s već ukoričenom, zaista zanimljivom pričom, no ono što ovaj Festival razlikuje od drugih jest to što povrh same knjige posjetitelju pruža još mnogo toga. Čitatelje smo, vjerujemo, zainteresirali za brojne poznate, ali i nove autore, za njihova djela, priče značajne i životne, koje pokazuju da je umjetnost katkada veća od života“.

Na ukupno šezdesetak događanja na šestom Festivalu svjetske književnosti od 2. do 8. rujna istodobno u Zagrebu i Splitu sudjelovalo je stotinjak gostiju iz sedamnaest zemalja, među kojima čak troje dobitnika prestižne nagrade Man Booker i Man Booker International: Richard Flanagan, Olga Tokarczuk i David Grossman, te jedan od finalista te nagrade Chigozie Obioma. Festival je ugostio i najzanimljivije aktualne pisce hrvatske, švedske, portugalske, brazilske, meksičke, bugarske, makedonske, francuske, talijanske, mađarske... književnosti: Alidu Bremer, Andriju Škaru, Juricu Pavičića, Jonasa Hassena Khemirija, Joséa Luísa Peixota, Antonija Ortuña, Antonija Scuratija, Francuskinju Gaelle Josse, Georgija Gospodinova, Andrasa Forgacha...

S iznimno zanimljivim događanjima na FSK-u se predstavio i Hrvatski centar PEN-a. Autoricu ovih redaka najviše je oduševilo njihovo događanje Iskustvo Pessoe, glazba i poezija, koje je u sklopu PEN-ova programa angažirane književnosti vodio Tomica Bajsić u četvrtak, 6. rujna od 21 do 23 sata u Kulturnom centru Mesnička. Podrumske prostorije u blizini gričkoga tunela bile su dupkom pune, a ni sudionici događanja nisu mogli naći prazno mjesto za sjedenje. Sudjelovali su, uz čitanje i govorenje svoje poezije te prijevode na hrvatski, istaknuti pjesnici Bartholomew Ryan, Francesca Cricelli, Thiago Ponce de Moraes, hrvatski pjesnici Diana Burazer, Miroslav Kirin, Dorta Jagić, Drago Štambuk, glazbenica Nina Bajsić.... Sjajan je nastup imao mladi glumac Ivan Colarić, koji je na portugalskom izveo Pessoinu Trafiku, s mnogo emotivne čežnje i glumačke i glazbeničke discipline (uz izravan prijevod na zidu na hrvatski koji je svojevremeno genijalno stvorio Mirko Tomasović).

Na pjesničkoj večeri u okviru programa PEN-a Gosti iz daljine: Poezija Brazil! u petak, 7. rujna uz vođenje Tomice Bajsića, emotivno i angažirano, suptilno i toplo kao i prethodnu večer nastupali su Francesca Cricelli iz São Paula i Thiago Ponce de Moraes iz Rio de Janeira, a na gitari ih je pratio Bartholomew Ryan iz Lisabona. Razgovor je prevodio Dean Trdak.

Drugi i drukčiji

Na cijelom smo se FSK-u mogli susresti s dragim, simpatičnim, šarmantnim književnicima, posvećenima stvaranju književnosti kao života i života kao književnosti, intelektualcima i većinom skromnim ljudima koji su pokazali da su njihova, gotovo mahom vrhunska djela, pisana raznim jezicima i u različitim sredinama, s vjerom u sebe kao Drugoga i drukčijega i obratno, djela koja s veseljem i radošću svakodnevno čitamo, odraz vitalnosti, ljubavi i sreće unatoč svemu.

Govoreći o temi svojega novog romana, potragom za besmrtnošću, Beigbeder je okupljenim fanovima rekao: „Smrt je nešto grozno, nepodnošljivo. Zaista ne znam zašto bismo trebali umrijeti i zato sam napisao tu knjigu, kako bih pokušao doznati kako se možemo spasiti od te pošasti.“ Mislio je na svoj najnoviji roman Život bez kraja (2018) koji je objavljen nedavno i na hrvatskom, u prijevodu Ite Kovač i izdanju nakladnika OceanMore. Ovoga smo ljeta uživali čitajući roman Najbolje godine našeg života, u izdanju Frakture, u prijevodu Ane Badurine. U njemu autor, jedan od najboljih govornika ovogodišnega FSK-a, Talijan Antonio Scurati, pitajući se, nakon velikog istraživanja i „romanopisanja“ o sudbini svoje obitelji u ratnim vremenima, „Gdje sam ja u tom tijeku vremena?“, navodi: „Pa ipak, mi koji živimo u ovom vremenu, upravo smo mi bezbrižna i radosna budućnost u koju je vjerovala Natalia Ginzburg i koja ju je gorko zavaravala. Koliko god bili razočaravajući, nedostojni, mi smo ta budućnost.“ Kao što su naša budućnost Khemirijeva proza Sve čega se ne sjećam i Gospodinovljeva ­Fizika tuge.